|
|
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~CITATI~
"A kada nešto poželiš,onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš."
Paulo Coelho-Alkemičar
"...So dark the con oh the man..."
Dan Brown-The Da Vinci Code
---------------------------------------------
| J | Judicial |
| A | Amorous |
| N | Neglected |
| A | Adventurous |
Nisam u gradu,nisam u našem starom dobrom Zagrebu,centru naše države,gdje sam odrasla u samom centru pokraj pruge.U gradu gdje je sve moguće? ili ipak ne. U gradu gdje Grički top svaki dan se oglasi točno u 12,u gradu gdje je dobri stari kip Tomica,gdje su moji prijatelji i moje škole.U gradu gdje se mladi tuku i ubijaju.Čisto iz zabave,bilo im je dosadno.Ne treba neki poseban razlog,krivo me pogledao,hodao je čudno,izgledao je drukčije pretuku ga do smrti.A tzv čišćenje Zagreba? Idemo tuč sve koji nisu kao mi,svi koji drukčije izgledaju i ne slažu se sa nama,daleko ćemo stić.Ili ako ne želimo postat BBB ni član bande koja pretuče di kojeg čuvjeka tjedno možemo se pridružiti brojnim drugim atrakcijama našeg velegrada.Možemo ić u parkić na igralište navečer i igrat se sa iglama i bombončićima ili možda ić se opijati u obližnji lokal.Naravno to nije sve,svašta se može ovdje.Možemo odrasti i postati napuhani lažljivci i upravljati državom ili se priključiti lokalnoj mafiji.Mafija je jako zauzeta u zadnje vrijeme,novinari usred eksplozije i metci nedužnoj djeci u glavu.To je naš Zagreb.Pun svega.Pravo igralište za one koji se igraju tuđim životima.Sad kad smo poslati suvremeni grad današnjeg modernog svijeta mislim da smo spremni da uđemo u EU.
Evo vratila sam se jučer iz Primoštena (državno iz kemije).Bilo je super.
17-ero nas je bilo iz pete,prava najezda.Mogu si misliti kak su se svi ovi ostali osjećali demoralizirano,mi smo pol busa zauzeli.Ovo je definitivno najbolje državno dosada,malo su pokusi bili iznenađenje,pekli smo kokice a 2, razredi su radili voćnu salatu..Bit će uvijek neočakivanih iznenađenja u životu.Ja sam 3.,dijelim mjesto s Bornom, i sretna sam jer mogu ić na pripreme sljedeće godine :)Prvi je Gardijan,Vranješević 2. i 4. Je Nikola.Znači prvihj 5 mjesta su opet naša lol:)
Super smo se zabavljali,hotel je zakon,do grada nisam uopće bila -.- a već sam drugi put tamo al dobro....Imaju i bazen,malo previše klora u njemu.Još sam ja bila nemilosrdno bačena u bazen više puta,al....joj revenge will be mine.Sobe su nam bile prilično blizu,al naša je bila baza.Ja sam bila u sobi s MIrnom i Kristinom.Svi smo masovno kartali,ja sam uzela gitaru tak da smo i svirali.Otkrili smo skriveni talent,Nikola je sve pjesme znao svirat bez problema.Ja još uvijek štekam,al eto trudim se -.- Uglavnom bilo je svega,tučnjava jastucima,bela,kupanja,okupljanja na plaži,borbe za knjige(again revenge will be mine) itd... Došla sam jučer popodne doma.Ista priča kao i uvijek,najbolji doček na svijetu.Da bar sam ostala u Primoštenu,tako i tako doma samo smetam i donosim probleme.Ništa,nema mi druge nego se vratiti svakodnevnom životu.Blago meni.Onda me ljudi pitaju zašto volim ići na vikendicu,pa tamo nema uopće civilizacije...zato i idem tamo da pobjegnem od svega
NAPOKON praznici..............
Samo 10 dana al bit će to dovoljno.
Naravno opet idem na vikendicu,moj raj tamo iza brda.Moji nešto pričaju da ćemo ić na more.Iskreno ja baš i nebi išla al eto...Zima je i nemogu se kupati i nema nikog živog skoro,dobro ajde novaljci su tamo al ekipa nije cijela,nije to to...Ugl izgleda da ću morat vlakom dolazit u Zg skoro svaki dan sljedeći tjedan.Kad počne škola morat ću pisat milijun testova.Tak i tak ih pišemo nekoliko a još mene nije bilo skoro 2 tjedna u školi.Prvo sam bila bolesna a onda natjecanja.
E da natjecanja...heh....
Pa bilo je svega, biologija mi je tako zabavna,kao milijunaš,samo zaokružuješ a b c ,a ako neznaš onda eci peci pec pa šta bude.I tak sam bila osma.Fizika...uf fizika.Nemam riječi,to sam trebala puno bolje napisat,il barem koji put otić na pripreme,al dobro.I naravno,najvažnije,....kemija.
Presretna sam,treće mjesto(kao i prošle godine) i idem treći put zaredom na državno iz kemije.Stvarno imam sreće.Grupa iz kemije je zakon,posebno ljudi u njoj.Svi se držimo skupa,prava ekipa i timski rad.Zbog toga i jesmo tako dobri.
Peta gimnazija je naravno zauzela sva prva mjesta u sva 4 razreda.U prvom razredu prvih 7 mjesta su naša!!Rasturali smo!!!Zahvaljujući Žgeli i Matei! A poslije smo (skoro) svi iz pete išli u kino gledat Iluzionista.Predobar film :) zauzeli smo skoro dva reda u Cinestaru :))) i još nesmijemo zaboraviti grupne žalbe...
To bi bilo sve za danas...Tako sam jedva čekala praznike i još više da natjecanja završe.Toliko sam se bojala da ne zeznem kemiju.Trebali ste me vidjeti na putu do Preloga...Stvarno moram prestat piti cedevitu i iso-sport,ne utječu dobro na mene....
Joj i nesmijen zaboraviti jučer moju proslavu rođendana..Malo zakašnjelui al svjedno je bilo zakon.Nas 10 smo otišli na pizzu u Medulićevu pa u ponti na biljar.Pozz svima koji su bili tamo!
Sad moram ić jer se Vega plače..
Probudim se ujutro,dižem se iz kreveta,grlo me ubija,kvragu kako mrzim biti bolesna.Glava me boli,valjda imam još uvijek temperaturu,al dobro ipak dokrotica kaže da imam još jedno 70 godina života tak da nije tako strašno...
U zadnje vrijeme smanjila sam msn na minimum tak da napokon imam malo više vremena...čak i stignem gledati dobre stare Zvjezdane staze...kolko puta su ih već puštali na hrtu već znam svaku epizodu napamet, al svejedno nikad ne dosade :)
Danas sam pročitala jednu knjigu koju sam slučajno našla u našem ormaru doma (nije mi se dlao ić do knjižnice pa ajd da maknemo prašinu s polica i pogledamo kaj ima doma).
Ne predebela knjiga iz večernjak izdanja,ništa posebno.Bila je prva po redu pa sam ju izvukla s police.
Paulo Coelho - Alkemičar
Počela sam ju čitati i isprva mi se čino kao Vau knjiga o pastiru jej,kakve veze to ima s alkemijom?Nakon 3 rečenice nisam ju ispuštala iz ruke.Knjiga me hipnotizirala,najbolja knjiga koju sam dosada pročitala (uz Tolkiena naravno :))...To je jedna od onih knjiga koje te potaknu na razmišljane o drugim stvarima,o onome što je stvarno bitno u životu,u što vjeruješ i što želiš...
Preporučujem ovu knjigu svakome tko se ponekad osjeti izgubljenim,tko ponekad ima osjećaj da su njegovi snovi izgubljeni ili netko tko je zaboravio na svoje snove iz djetinjstva...
"Osobna Legenda?
-To je ono što si oduvijek želio učiniti.Svi ljudi,u početku svoje mladosti znaju koja je njihova Osobna Legenda.U toj životnoj dobi sve je jasno,sve je moguće, i ljudi se ne boje sanjariti ni žudjeti za svim onim što bi voljeli raditi u životu.Međutim, kako vrijeme prolazi,neka tajna sila pokušava dokazati kako je nemoguće ostvariti Osobnu Legendu:"
"A kad nešto poželiš,onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš."
"Tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta,a da nikada ne zaboraviš na dvije kapi ulja u žličici."
"Kada sam bio s ovcama bio sam sretan,i zračio sam srećom.A sada sam tužan i nesretan.Što da radim?Da postanem ogorčen i ne ukazujem povjerenje ljudima,jer me jedan čovjek prevario?Da mrzim one koji su pronašli skriveno blago,jer ja nisam pronašao svoje?I da uvijek nastojim zadržati to malo što imam,jer sam premalen da zagrlim čitav svijet?
...ponekad je nemoguće zaustaviti rijeku života...
Slušaj svoje srce.-Zašto?-
-Jer tamo gdje je srce,tamo je i tvoje blago.Nikad ga nećeš uspjeti ušutkati.Čak i ako se pretvaraš da ne slušaš što ono govori,ono će uvijek bitit u grudima i uvijek ponavljat ono što misli o životu i svijetu.
Bojim se patnje..
-Strah od patnje strašniji je od same patnje.NIjedno srce nije nikada patilo kada se kretalo u potragu za svojim snovima.
Sve što se odgodi jednom,može se nikad više ne ponoviti.Ali sve što se dogodi dva puta,dogodit će se sigurno i teći put.
Subota je ujutro i nedavno sam došla doma.Inače ljudi vole spavat u subotu pa se lijepo probuditi taman prije ručka,posebno ljudi mojih godina al eto...Vraćam se sa prvog sata tečaja gitare koje ću odsad imati rano ujutro svaku subotu.Nagovorila sam svoje da me upišu,već neko vrijeme želim ić svirat.Nisam neki talent što se tiče glazbe ali ipak volim sve te načine bježanja od stvarnosti,glazba,crtanje i naravno meni jako drago i posebno mjesto-moja vikendica.To je zapravo selo kao i svako drugo,ništa posebno al za mene to je mjesto čarobno.Ugl da se vratim na temu,nekako nikad nisam imala vremena da krenem i upišem se.Nemam ni sad vremena al nekak ću se snać.Ljuta sam jer neznam kaj da radim sa treningom,termin se promijenio i sad moram ili mijenjat klub ili jednostavno odustat.A i nije baš da ima puno capoeira klubva u zgu..Čak razmišljam da se vratim na mažoretkinje al opet to nije to iako ima svojih čari...Ah opet snaći ću se nekak.Inače u školi je super,imam prave prijatelje oko sebe jedino kaj ocjene baš nisu kakve bi trebale biti.Najviše me muči to što ja znam da mogu bolje koliko god ja sumnjala u sebe (a ja uvijek očekujem najgore od sebe),motaju mi se neke druge stvari po glavi......
(the road to heaven...?-moja ulica u tom malom selu)
Sve u svemu život je super,pokušavam što više raditi sve što volim...iako mi se u zadnje vrijeme čini da mi ništa baš ne ide od ruke.Barem ja nikad ne odustajem od svojih snova....to se bar nikada neće promijeniti...
NIšta idem ja sad nekaj raditi ili ću si staviti slušalice na uši i izgubiti se u glazbi (to u zdanje vrijeme opet često radim.PItam se zašto?) prije nego moji dođu doma i prije neg krenemo na vikendicu.Veselim se tome.
Pomalo sam ponosna na to koliko sam se promijenila od osnovne škole,nabolje naravno =)
Ljudski je život kao plima i oseka...
There is a tide
in the affairs of men,
Which, taken at the flood,
leads on to fortune;
Omitted, all the voyage
of their life
Is bound in shallows
and in miseries.
On such a full sea
are we now afloat;
And we must take
the current when it serves,
Or lose our ventures.
(W.SHakespeare, J. Caesar, Act 4, Sc.III)
Evo napokon novi post.
Ah što da kažem...ima loših i dobrih trenutaka,kao uvijek u životu...
evo jedna pjesma
Ona ustaje u zoru dok još nitko nije budan
Želi ostvariti zacrtani san
Sa svoje dvije male ruke radi od jutra do noći
Skrivajući da je umorna
Za svakog uvijek ima osmijeh ali neda nikom da joj priđe bliže
Nego što im dozvoli
Kad stigne kasno kući iz svijeta se isključi
Počne radit što joj je najmilije
Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
To bit će ljubav
Što pleše
U nama
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
Bila je oštra zima kada sam je prvi puta ugledao
Nova godina je kucala
Pružio ruku da je dotaknem jer toliko je zračila dobrotom
Iz očiju joj sjaj
Toliko dugo sam joj dosađivao da mi je dala mali poljubac da me otjera
Ne ide to tako lako
To je bol što odmara
To bit će ljubav
Što pleše
U nama
Nek ponese me daleko
Nabujala rijeka
ok tek je škola počela a svi su već mrtvi umorni...to se zove peta hehehe
Evo nešto malo da se nasmijete...za promjenu...
ZRNCA MUDROSTI
1.Muškarci bi manje lagali kada bi žene postavljale manje pitanja.
2.Tvoja cjela budućnost ovisi o snovima. Ne troši vrijeme,idi spavati.
3.Živi svaki dan kao da ti je posljednji. Jednom će i biti.
4.Djeca na prednjem sjedalu u autu mogu prouzroćiti nesreću. Nesreće na stražnjem sjedalu auta mogu prouzroćiti djecu.
5.Kada ne možeš pomoći, smetaj. Najvažnije je sudjelovati.
6.Ako vjeruješ da je najbolji put do muškarćeva srca kroz želudac, trebaš znati da ciljaš previsoko.
7.Ako se možeš smijati iako sve propada to znaći da si već pronašao nekoga na koga možeš prebaciti krivnju.
8.Nikada, ali nikada nepij dok voziš. Tako možeš promućkati pivo.
9.Neki šefovi su kao oblaci. Kada nestanu dan je prekrasan.
10.Grješiti je ljudski. Prebaciti krivnju na drugoga je strateški.
Evo sad sam se prije pol sata vratila doma,bila sam prvo na vikendici kod dede (čarobno mjesto za mene) a onda u Kaprunu na skijanju.
I tako krenuli mi ujutro na put iz Harmice,bilo nam je tako teško ostaviti Vegu dedi,samo smo pobjegli ona nije ni stigla plakat za nama.Granica nam je doslovce iza brda a čekali smo u redu sat vremena....(slovenci kontroliraju ulaz u EU).S nama je na skijanje išla i moja super frendica Valentina (inače ona je 4. razred pete gimnazije, upoznale smo se također na skijanju prije jedno 4 godine i postale smo si super,bila mi je kuma na krizimi) i njezini roditelji.Oni su bili u apartmanu do nas.Kad smo napokon prešli granicu i sve one kolone na cestama u sloveniji vozili smo se brzo kroz austriju.Prve smo godine išli u Kaprun pa naravno nitko nije znao točno put do tamo,samo onak "odprilike",ali ipak tko bi reko da je moj tata (mama je bila za kartom,ipak potvrđeno da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena) doveo pola hrvatskih turista u Zell am See.Nekom ludom srećom smo svaki puta točno skrenuli a svi Hrvati iza nas su nas samo pratili,nitko ne bi ni za Boga nas pretjecao jer onda bi se izgubili lol....Došli mi u Kaprun i slučajno se točno parkirali ispred hotela gdje smo se trebali prijaviti (koja sreća) i otišli mi u apartmane.Apartmani su bili super,ja i Valika smo stalno prelazile iz jednog u drugi i zezale se,bilo nam je super.Onda silazimo mi niz stepenice i vidimo naše zgodne susjede u apartmanu ispod nas.....Svi smo odmah drugi dan navalili na skijalište,otišli smo na ledenjak Kitzsteinhorn...Tamo je inače stvarno prekrasno,široke staze,prekrasan pogled itd.Stvarno bi sve i bilo prekrasno da nismo taj pogled uopće vidjeli,tako je puhalo,padao snijeg i magla,sve je bilo samo bijelo osim horde podivljalih Ukrajinaca na stazama koji jure na sve ili ništa,a staze ko da ih nema,ne vidiš ih.Svi su prigovarali osim mene,ja sam stavila naočale i idemo slalom oko Ukrajiinaca pa šta bude,ipak su mi kupili tjedni skipass pa treba sve iskoristiti.Sljedeći dan su me moji ujutro probudili (preerano za zimske praznike) i odveli tako pospanu i upisali u školu skijanja.šta je meni ovo trebalo?Da je bar onda bio zgodan mladi učitelj skijanja ili barem netko od ljudi u grupi.ali nee....Učiteljica je moram priznat bila zakon,Angela,mlada i prelijepa austrijanka dok ljudi u grupi...ah ajoj..da ne duljim....Uglavnom bilo mi je super i naskijala sam se ko nikada,još da je i bilo natjecanje i medalje....gdje bi mi bio kraj..al eto rekli mi da sam sada u odrasloj grupi i da toga više nema,to je samo za kikiće... :-(
Svaki dan sam se zezala sa Valikom,stvarno smo super frendice.Zadnji dan sam markala školu i otišla skupa sa svojima i valikinima na Smittenhohe,da svi skupa skijamo za kraj.Moji su mi održali predavanje kako moram polako skijati,ni za boga na crne staze (ups),i čuvati se nabrijanih Ukrajinaca...bla bla.Ja i Valika čim su nas pustili mi odjurile na crne staze skroz do Zell am Seea..Prošle smo 6 crnih staza i još tam neke kojih mena na karti,kroz šumu.Najbolja mi je staza tzv četrnaestica...Joj samo luđaci na njoj,Staza je bila doslovce sami led,a nigdje nikoga.Jedino smo se mi bacile sa strane u snijeg i smijale se di smo završile dok su neki likovi se dolje spuštali doslovce klizući sa strane,tresli su se od straha,a s druge strane opet ludi ukrajinci al ovi čak i znaju skijat,jure dolje ko rakete..i meni osobno najdraži luđak na stazi..neki lik sa torbom koja je veća od njega se lijepo penje gore nasred crne staze na skijama.....(ja sumnjam na pokušaj samoubojstva).Inače ima neki nepoznati lik u crnom koji se skija skijalištima Schmittena i pretječe ljude pa im se okrene i u facu kaže ha-ha...čuvajte se tog manijaka..Al eto sve je bilo super,naskijali smo i i živi došli doma u jednom komadu...Jedva čekam sljedeću godinu al sada su praznici gotovi i počinje sutra škola...
Božić dolazi.. uskoro počinje nova 2008. ...dugoočekivani praznici dolaze (aleluja!!!) Još jedno plougodište je iza nas...
Puno toga se promijenilo,puno sam novih ljudi upoznala i novih prijatelja stekla,iako sam i neke uspjela izgubiti al eto ove koji su još ovdje (a ima ih dosta) njih jako volim i imam osjećaj da će neka prijateljstva trajat cijeli život.Pravi prijatelji su rijetkost koju je teško naći.
Proteklih par mjeseci su bili puni promjena
,naporni
ali i zabave
,smijeha 
i zezancije
.Promjenila se okolina,ekipa,škola,ocjene i naravno ja sam se promijenila.Mislim da me ljudi iz osnovne nebi prepoznali,ali zapravo kad stanem i pogledam iza sebe na svoju prošlost ni ja sebe ne prepoznajem ponekad.Sama sebe iznenadim.Što se promijenilo?...pa neznam..sve..bolje je pitanje što nije?Ostala je ista narav,isti snovi i isto srce,to je sve što mogu reći.Promijenila sam pogleda na svijet,shvatila sam da sui neke stvari u životu važnije od drugih...Prije sam živila u svojem svijetu,daleko iza ograda oko svojega srca i oko sebe ali kad tad će doći vrijeme da izađem,oduvijek sam to znala,e pa to se dogodilo sada u prvom razredu.Očekivala sam da će biti teško i dugotrajno al dogodilo se samo odjednom,da nisam ni osjetila,kao da su se odjednom prespojile sve žice u mojem mozgu i jednostavno više se nisam bojala što će drugi misliti o meni.Kao što sam rekla promijenila sam pogled na svijet,sve je nekako kompliciranije ali opet i jednostavnije.Sada kada imam prave prijatelje koji ne glume da im je stalo osjećam se jako uz njih,nitko i ništa me nemože zaustaviti,ispravak nitko i ništa nemože nas zaustaviti!!! Prava smo ekipa u razredu,zabavljam se u životu ko nikada i živim svoj život.
Sve se sada čini tako divno i krasno ali ipak doživjela sam i par negativnih iskustva....Neki ljudi su me razočarali i povrijedili (ni prvi ni zadnji put),ali začudo to me više uopće ne dira...Postajem velika djevojka hehe lol (nemojte misliti da sam narasla jer to ni neću :( 
)
Što se ocjena tiče..pa...nisu uopće loše ali ja hoću više 
(ja uvijek želim više od sebe o čemu god da se radi)..Pomalo sam razočarana,al sljedeće polugodište bit će bolje (posebno latinski). Malo sam bila zaokupljena drugim stvarima ovo polugodište i nisam se dovoljno trudila što uopće ne liči na mene,više sam se koncentrirala na svoj društveni život,ali sad kad sam se ispraksirala vidim da mogu ja oboje 
Odsada se ne zamaram nevažnim stvarima,nevažnim ljudima i sitnim greškama nego idem naprijed prema svojim snovima koji se još uvijei nisu promijenili,samo razvili (oni koji me poznaju već znaju na kaj mislim hehe
)
Pozdrav mojim prijateljima bbf Goranu (kratko se poznajemo al ko da smo oduvijek stari frendovi) i Loncu (što se dulje poznajemo sve smo bolji,SRETAN ROĐENDAN -znam da je majca zakon,da znam heh),bf Tamari(moja susjeda po klupi) i Petri(mala petrica koja mi prži muziku skoro svaki dan),Dariji,Antoniji,Arini,Valentinu(frendu sa fizike,drž se),Gardijanu(super si ti i vidim da te fascinira moja visina 
,al svejedno kemija je moja lol ),Niki(pravi frajer i klizač,svaka čast!),Čavleku(e nije! katedrala je ljepša 
),Hrestaku,Beštaku,Ivi(moja sestrična koja je već studentica),Valentini(cura je maturantica u petoj)Franu(kojeg poznajem 3 tjedna al chat log na msnu imam dulji neg sa svim ostalim skupa lol),Kišu(trebali smo doć u petu da postanemo frendovi) i svim ostalima iz razreda.
i naravno pusa mojoj bubanoj vegi koja je tak mahala repom da je napuko 
(slika sljedeći puta,obećajem )
Već na početku školske godine otišli mi na izlet.jee
I to gdje drugdje nego....NA RISNJAK!!!
Išli smo sa 1. d..
Inače bila sam ja sa svim višim razredima iz osnovne na Risnjaku na kraju 8. razreda.Moram priznat da mi je bilo dobro-netko je nekoga slučajno zalio vodom i tak smo se svi počeli poljevat ono smrdljiovom barskom vodom (fuj heh) al bilo je super....e da i kak smo se svi smijali priči o čipu i grudnjaku hehehehehe
Ali ipak....sad sa novim razredom je bilo bolje.
Napokon smo mogli disati u autobusu.U osnovnoj je raska nekad slagala popis sjedenja u autobusu,nismo smjeli slušat mp3,niti pričati dok ona govori,ni spavati,ni jesti,ni piti,ni disati...A sada...
Bili smo u autobusu na kat i cijeli 1.c se skupio na prednjem dijelu autobusa na katu.Bilo nas je po četvero na jednom sjedalu,al važno da smo bili skupa I tako igrali mi i belu u autobusu...
Posjetili mi i špilju i tam našli nekog šišmiša na zidu.Svi ga mi opkolili fotićima i slikali a on se počeo micat..To je pozirao znate,onak da mu slikamo bolju stranu
Tam sam se slikala i ja sam svojom best frendicom Petrom sam kaj se baš ne vidi jer....pa dobro nisam ja kriva...mislim zaboravila sam na blic al to se događa...kako bi profa iz eng rekla "That sometimes happens to me also,dont`t worry..."
Joj najbolje mi je bilo opet ona "poučna staza leska"
I tako mi cure počele igrat odbojku kad ono vidimo dečke kaj rade.Ragbi!!
E da ste vidli kako dečki iz 1. c igraju..NAJBOLJI SU!!!
(dobro ajde izgubili su al to sad nije važno,važno je sudjelovati)
e da i naši deči su sam pokupili par masnica osim perice al tu je bilo i utjecaja prošle ozlljede-dao je krv za svoju momčad....doslovno
dok u 1.d je bilo malo ozbiljnijih ozljeda..svi su šepali kad smo išli doma,vidla sam ja ....
osim toga imali su puuuno bolje navijačice,jel tak?
(mislim ipak smo plesale čak i kan kan a i ostale smo bez glasa kolko so se derale...e da i moram pohvaliti nešu kapetanicu cheerleadersa-on zna na koga mislim i pericu koji je unatoč ozljedi navijao )
Nakon što su dečki odigrali i nas par cura uzele loptu i malo trčkarale uokol glumeći da igramo ragbi...al ipak išlo nam je
Na putu doma pjevali smo Holzmichela ()
i još puno toga..
sve u svemu bilo nam je zakon i jedve čekam sljedeći izlet..
---dokazali smo da gdjegod išli zabavit ćemo se ako je ekipa dobra ,a 1.c je najbolji...
Ispričavam se kaj malo kasnim,bili smo na sljemenu još davno al nemogu ne staviti ove slike i ne ispričat priču heh
Kako ja volim svoju ekipu iz razredaaaa!!!!
AAAAAAAAAA NAJBOLJI STEEEE!!!!!
Ovako...Niš mi se dogovorili da odemo malo na Sljeme jedan vikend (Borisova ideja) i tak nas četvero,Valentino,Boris,Goran i ja sjeli u tramvaj u 8 ujutro i na Sljeme. jeee
Sjeli mu i bus i idemo na sljemee.
evo dečki...
Cijelo vrijeme smo se zajebavali i malo smo svratili do jedne ruševine...
Imam samo jedno za reć...-buduće nade građevinarstva...e i ja sam skoro opala dolje s onog plafona,nekaj je počelo škripiti...-.-
Putem do dolje smo naišli na rampu.Slikali smo se a onda je Valentino našo vrećice od kondoma na podu..Tako ih je on sve skupio na hrpu i slikao...?zašto ??? e to neznam...?
Na pol puta do dolje Valentino skužio da nema njegovog mp3-a.Kaj sad?NATRAG po njega al ga nismo našli... Sve u svemu bilo nam je luudo..e mi je bilo barem upola zabavno na maturalcu u 8. razredu ja bi bila presretna....
evo nas za kraj svi na jednoj slici
DA bili smo na Sljemenu na maturalcu.Sam se vi smijte....Trebali mi ić u Čakovec al eto ipak je bilo malo preskupa pa smo išli tramvajem na Sljeme.Najbolje mi je bilo kad smo u tramvaju pjevali Na Sljeme na Sljeme i Kad se male ruke slože.....
Bili smo i poslije malo u gradu..U Alcatraz na stolni i na biljar u Ponti ...
to je sve zasada...
POZDRAV NAJBOLJOJ EKIPI IZ 1.C !!!!!!!
Peta je zaaaakon!!!A moj novi razred je još bolji!!!!
Moram reći da je ekipa najbolja!
Počela su ispitivanja i učenje al uz ovakvu ekipu može se izdržati...
Kao što sam već rekla nekim ljudima-nemože se uopće usporediti osnovna sa ekipom sada!!!!najbolji steeeeeee
Bila ja na Vatri u četvrtak Išli su Lonac,Tihana,Boris,Domagoj,Nina,Riha...Bilo je super !!!Još uvijek sam nagluha ....Slike su na mobitelu tak da ih nebu na blogu....
...
Pozdrav ekipi heh!!!
Donjela ja jedan dan fotić u školu pa evo vam slike:
divite se heh
evo nas...eolt luđaci heh
mučenje pod odmorom
e da pa ja zaboravila napisati...Mi smo prvremeno u dvorani za tjelesni tak da imamo koš i strunjače u učionici heh
vrati mi fotić
lonac se već priprema za latinski heh
valentino i tihana
tihana i gogo
i Domagoj takozvani štakor heh
Evo vidite bilo nam je ludo pod odmorima..To je sve za sada
bye
Nakon 8 godina u OŠ Tin Ujević došlo je vrijeme da se raziđe 8.humboldt i da svatko krene svojim putem.Svi smo znali da će taj trenutak doć kad tad.Evo priznajem...plakala sam na podjeli svjedodžba..
.ipak sam odrasla s tim ljudima.
Ako itko iz mojeg bivšeg razreda čita moj blog ima nešto za reći svima:
Znam kaj ste svi mislili o meni.Ona je dobra,pametna štreberica.To je sve što bi ivećina ljudi iz mog bivšeg razreda imao za reć o meni.
Žao mi je što me niste bolje upoznali,neznam zašto ali čim sam ušla u taj razred jednostavno sam se povukla u sebe.Nisam bila takva ni na natjecanjima,niti na moru...samo u razredu...Žao mi je što se nisam više potrudila..A sad je gotovo i obećala sam sama sebi da me ništa neće zaustaviti u mojem novom razredu...
Upisala sam se u petu gimnaziju skupa sa Lončarom.To što ja i Lonac idemo skupa u razred mi je jako važno i drago jer je on u osnovnoj mi bio best frend...još uvijek je.
Sad idem u 1.c,ima nas 35-ero u razredu.Poznavala sm dotsa ljudi iz razreda i prije nego je škola počela:-moja sestrična Tihana,Lonac,Alan s engleskog,Valentino s fizike,moja cimerica na kemiji Tena i još par ljudi iz viđanja s natjecanja...
Prvi dan škole je bilo tako sve novo...novi ljudi,novi profesori,nove učionice...(aaaa di je moja osnovna)Čak sam prvi dan otišla s loncem do osnovne.Osjećala sam se ko da sam došla doma,al nikoga nije bilo pa smo se pokupili...
Polako,dan po dan i skompala sam se sa ljudima u razredu..
Ponosna sam na sebe što se nije dogodilo ono čega sam se najviše bojala-da se povučem u sebe...
Sljedeći dan smo ja i Lonac otišli na biljar sa Tihanom,Tamarom,Valentinom,Domagojem i Borisom...tako sam ja pokazala kako NEZNAM igrat biljar..To je grozno,ja sam sve gora....Al imam vremena da jo naučim heh.
Pozdravljam :
Lonca,Tihanu,Domagoje,Borisa,Valentina, Gorana, Anu,Tamaru, Petru,,Alana, Tenu, Doris, Antoniju, Dariju, Ive, Arinu, Ivonu...
ma cijeli 1.c!!!
Evo novi post,znam da sam ga već odavno trebala napisati ali eto...nisam imala slike s mora pa mi je bilo glupo da pišem bez njih.
Ovako kao što svi znate cijelo ljeto sam bila u novalji.Tamo je samnom otišla moja sestrična Iva,a već su nas tamo čekale susjeda s 2. kata Ana i Dora.Svaki dan smo se kupale na našem poznatom moliću,5 minuta od kuće.I naravno svaku večer smo išli van......Srele smo puno poznatih od prošle godine i upoznale još više ljudi.Bila je i moja frendica iz osnovne Lea.(e da Leich pozdravila te tvoje nesuđena ljubav
)Čak nam se i Dora pridružila u noćnom životu.E da i postala je zbog nas ovisna o šećernoj vati.
Kao što videte,malo smo bile gladne pa smo zaklale šećernu ovcu...heh...
evo nas tri
Najdraže mjesto nam je bila plaža kod hotela.Tam smo svašta izvodile..
.Ja sam išla čak raditi stoj pa sam se malo ubila...
Kad nam je Dorica otišla došle su naše susjede Iva i Tina,a i Kata nam se pridružila..
Nas šestero smo išle gledati Pirate s Kriba 3 u Cinestar Novalja.Vrhunska udobnost na stolcima od plastike,film se prikazivao na malom zidu ...e da ton i prijevodi su im malo štekali al nema veze,bilo nam je suuuuper.Prije smo bile u lunaparku i vozile se s autićima(jeeej),a balerina je bila vrhunac,kata je tako vrištala a ja sam skoro izletila van...
Onda nam je moja sestrična otišla...buuu...
Na katin rođendan išle smo na noćno kupanje...al ja i ana se nismo kupale.
Joj stvarno moram čestitati Tini,Kati i Ivi kaj su otplivale po noći čak do tamo gdje im je razina vode do brade...čestitam...Dok su se one bućkale ja i ana smo se glupirale..
Onda su nas i Tina i Iva ostavile...Ostale smo same Ana,Kata i ja..al našle smo mi društvo,ne brinite se...Ana je bila jako sretna..heh A ni kata nije zaostajala za njom,al njena sapunica se još nastavila....
Još kad smo srele Ketinu frendicu Emu iz Zagreba i njenu sestru Steph bila nes je sve višeee.Joj bilo namje ludo,svaku večer smo igrale biljar...Kad sam prvi put pukla kuglu odletila je izvan stola...mislim to sam ja mogu....
Ema i ja
Steph i ja
Moram pozdraviti onog ljubaznog stričeka koji se sat vremena sunčao na našoj poznatoj dasci kod sunčanog sata(več ste čuli o joj u prošlom post)..hvala bogu nakon toga što smo pola sata plivali oko njega i derali se očemo dasku!!!očemo dasku!!!ipak nismo prešli na plan b (da prevrnemo dasku dok je on još na njoj).
Ja i Ana smo upoznale jedne cure na plaži,zapravo smo ih upoznale u trokutu kad je Ana prodavala narukvice al nema veze...IDružile smo se snjim pa smo upoznale dva luda talijana Marcelo i Matija-stvarno su zakon!!!
Neznaju ni rijči na Hrvatskom,a ni u Engleskom nisu baš najbolji tak da smo im svašta govorile a oni samo klimaju glavom i si si ...heeeeh
heh mi krenuli na babe,nismo ni stigli do plaže a već smo bili mokri ko miševi.Ostale bi ja i ana al one munje i zvuk grmljavine ipak su bili malo previše za nas...
Kad je došlo vrijeme da se oprostimo s morem i Novaljem bile smo malo tužne,ali...
ipak nas čeka novi razred,nova škola i nova ekipa!!!
Tak i tak imamo sljedeće ljeto,a svake godine je sve bolje!!!!!!!
Pozdravljam moju best frendicu s mora -Anu
moju sestričnu Ivu,Katarinu,Ivu,Tinu,Emu,Steph,Leu,Lovru;Nika,Filipa,Keku,Luciju,Klaudiju,Karolinu,Joju(Kruškobanjasti nos) ,gospodin kojeg smo zvali prćiguza(isuse kak taj igra biljar),Lorenca(našeg poznatog Viklerka,Kišobranka iliti Curicu),Silvacha,Tina,Mislava,Vida,Hrvoja,Tokio Hotel pedera(sorry Petar),Leonu,Marcela i Matiju,one zgodne talijane s plaže(heh)...ak sam koga zaboravila sam mi recite..
Prije nego otiđem na vikendicu pa na more moramo napisati još jedan post (iako skoro nitko ne čita jer su svi na moru al vidjet će oni to poslije)
Kad zamislim ljude kak se lijepo sunčaju i kupaju u Novalji postanem bijesna.
Ovdje ko da je jesen.Podsjeća me na školu.
Danas sam malo bila u shoppingu.Morala sm si kupiti novi badić jer sam zeznula stari ...
Uh to samo ja mogu napraviti...Išla sam na kupanje blizu centra grada sa društvom i tamo je bila zavezana stara daska za surfanje u moru.Nas četvero je sedilo na njoj i skakalo s nje.Bilo je luuuudo!ali...svaki puta kad smo drosnule s nje il se okrenula ja sam se uspjela udariri i izgrebati
.Kak je daska stara i hrapava donji dio badića mi sad izgleda ko da sam ga stavila na brus papir.ah šta ćeš...
Ostalo nam je ljudi još malo ljeta prije nego počne škola...Moramo to vrijeme iskoristiti!!!!
Meni je stvarno dosadno,cijeli dan visim na compu i dopisujem se s sestričnom prek msn.
Evo i par slikica(s mog balkona i prozora...a šta ćeš dosadno mi je ,nemam kaj radit pa slikam svijet oko sebe.Htjela sam i svoje slikat i staviti na blog ali oni su se grčevito branili.Ništa od toga ovaj put,uhvatit ću ih ja kada najmanje to očekuju heh )
